Obraćanje ambasadora Kosneta na konferenciji o žrtvama seksualnog nasilja tokom rata

Obraćanje ambasadora Kosneta na konferenciji Fondacije „Jahjaga“ o žrtvama seksualnog nasilja tokom rata, 8. mart 2019.

Predsednice Jahjaga, premijeru, kolege, dame i gospodo.

Čast je biti ovde i govoriti o temi koja zaslužuje više pažnje – ovde i u svim našim zemljama – dok se Kosovo i njegovi susedi suočavaju sa ratnom prošlošću. Današnja konferencija me je podsetila na citat američke aktivistkinje za građanska prava iz 19. veka Ide Vels koji mi je prirastao uz srce. Ida Vels je rekla: „ Nepravde se mogu ispraviti kada se obasjaju svetlošću istine.“ Tako da imam ogromno poštovanje i divljenje prema preživelima koji su istupili javno i pokazali nam kako podrška porodica, zajednica i vlade može pomoći žrtvama da počnu da obnavljaju svoje živote. Kao što je predsednica Jahjaga rekla, Vasfije Krasnići Gudman koja je prošle godine istupila javno kao preživela, jedna je od takvih heroina.

Osnaživanje preživelih ne pomaže samo njima i njihovim porodicama, već takođe čini i nešto od vitalnog značaja za Kosovo i njegove susede: smanjuje društvenu stigmu i stvara prostor za pošten javni razgovor o ratu i kako se nositi s prošlošću. Takav razgovor mora stvoriti prostor za glasove i perspektive žrtava iz svih zajednica.

Priznavanje istorijske istine je prvi korak u hvatanju u koštac sa nasleđem nasilja. Premijer je istakao vrednost u učenju iz iskustava drugih zemalja, a ambasador Heldt nam je dao veoma moćno svedočanstvo o iskustvu Nemačke. U Americi je priznavanje istorijske istine takođe bio prvi korak u hvatanju u koštac sa našom zaostavštinom nasilja. U proteklim vekovima, u Sjedinjenim Američkim Državama organizovane kampanje politički motivisanog nasilja – linčovanja, silovanja, podmetanja požara – podržavale su lokalne strukture vlasti kako bi se suzbila prava Afroamerikanaca i drugih manjina. To grozno nasleđe je ostavilo mrlju na našu politiku i iskušava naš osećaj nacionalnog jedinstva.

Sada, u 21. veku, počinjemo da priznajemo i učimo iz naše prošlosti. Institucije kao što su Smitonijanski nacionalni muzej Afroameričke istorije i kulture u Vašingtonu i Inicijativa za jednaku pravdu u Montgomeriju u Alabami su kako je rekla Ida Vels pre više od jednog veka, obasjale našu prošlost svetlošću istine. Kao Amerikanci, mi nemamo sve odgovore na to kako da izgradimo pravedno društvo, ali postajemo sve bolji u postavljanju pitanja.

Drago mi je da mogu da kažem da Kosovo ne čeka toliko dugo da se suoči sa svojom prošlošću. Kosovo je ostvarilo stvarni napredak u stvaranju sigurnijeg okruženja za žrtve koje treba da istupe javno i da im pruži vitalne usluge i resurse kada to učine. Taj uspeh je uglavnom rezultat ljudi u ovoj prostoriji i uz podršku mnogih kosovskih političkih lidera. Predsednica Jahjaga i drugi – uključujući našu dobitnicu Međunarodne nagrade hrabra žena Feride Rušiti – predvode put u proaktivnom i odgovornom suočavanju sa zaostavštinom rata.

Međutim, želim da istaknem dve oblasti u kojima verujem da političari treba da promene svoj pristup.

Prvo, obezbeđivanje jednakog pristupa pravdi i uslugama žrtvama seksualnog nasilja u ratu iz manjinskih zajednica. Čini se da među nekim liderima postoji mišljenje da bi takvo postupanje sugerisalo na osećaj moralne ekvivalentnosti između zločina pod zaštitom države tokom ratnog perioda i drugih zločina počinjenih tokom i nakon toga.

Ne slažem se s time, jer da bi se prošlost uzela u obzir na iskren način, onda saosećanje i podrška moraju da obuhvate sve žrtve.

Proširenje usluga, uključujući i penzije manjinskim zajednicama, priznaje da se žrtve, bez obzira na to gde žive ili kojim jezikom govore suočavaju sa istim izazovima i zahtevaju istu podršku.

Drugo, na ovaj Međunarodni dan žena, želim da zamolim da se ista pažnja koja se posvećuje žrtvama ratnih zločina pokaže i prema današnjim žrtvama zločina nad ženama, uključujući i prema žrtvama nasilja u porodici. One takođe zaslužuju pravdu i usluge – i mogućnost da se čuju.

Na kraju, želim da izrazim zahvalnost i poštovanje svim hrabrim ženama koje su omogućile da se ova konferencija održi. Naime, prema rečima jednog drugog američkog heroja, Martina Lutera Kinga „Naši životi počinju se završavati onoga dana kada prestanemo govoriti o stvarima koje su važne.“

Hvala na pažnji.